Blog DOMAĆA HRONIKA IZDVAJAMO REGION SRBIJA VESTI ŽIVOTNE PRIČE

Masakr u Jabukovcu: 18 godina od najkrvavijeg zločina: Žrtve, motiv i tradicionalni vlaški običaji sahrane sa dukatom u ustima

Sahrane sa dukatom u ustima foto:ilustracija
Sahrane sa dukatom u ustima foto:ilustracija

Masakr u Jabukovcu: 18 godina od najkrvavijeg zločina: Žrtve, motiv i tradicionalni vlaški običaji sahrane sa dukatom u ustima

27. jula 2007. godine malo vlaško selo Jabukovac kod Negotina u istočnoj Srbiji zauvek je promenilo svoj lik.

Uskoro će se navršiti 18 godina od stravičnog masakra.

Tog petka popodne, oko 17:30 časova, 39-godišnji Nikola Radosavljević, meštanin koji se nedavno vratio iz gastarbajterskog rada u Austriji, počinio je jedan od najtežih masovnih zločina u novijoj srpskoj istoriji.

Naoružan lovačkom puškom za koju je imao legalnu dozvolu, ubio je devetoro komšija i rođaka i teško ranio još petoro osoba.

Masakr je trajao svega nekoliko minuta, ali je ostavio duboku ranu koja se ni posle gotovo dve decenije nije zacelila.

Sahrane sa dukatom u ustima foto:ilustracija

Sahrane sa dukatom u ustima foto:ilustracija

Jabukovac, selo sa bogatom vlaškom tradicijom, poznato je po jakim porodičnim vezama i očuvanim običajima oko smrti. Tog dana pretvorilo se u scenu užasa.

Ulice su bile prekrivene krvlju, a meštani su u šoku gledali kako komšija koga su poznavali godinama hoda od kuće do kuće i puca nasumično.

Hronologija krvavog 27. jula

Sve je počelo u kući Nikole Radosavljevića. Prema izveštajima, on je prvo brutalno pretukao svoju suprugu Jelenu. Polomio joj je nos i naneo teške povrede.

Zatim je, u očaju, skočio u bunar u pokušaju samoubistva. Komšija ga je izvukao iz bunara, povređenog, ali živog.

Umesto da potraži pomoć, Radosavljević se vratio kući, uzeo pušku i izašao na ulicu.

Krenuo je Ulicom albanske spomenice i počeo da puca na sve što se kreće. Prve žrtve bile su supružnici Draginja Borongić (55) i Branislav Borongić (57) – ubijeni su u svojoj kući.

Zatim je preko ograde pucao na porodicu Đorđević: Veljko Đorđević (58), njegov sin Dragan Đorđević (22) i Veljkova tašta / baba Marina Kutkurenović (75–78).

Sledeći je bio petnaestogodišnji Srđan Bađikić, kog je ubio u dvorištu. Otac Siniša Bađikić bacio se preko sina da ga zaštiti i zadobio teške povrede, ali je preživeo.

Nastavio je dalje:

Ubio je Branislava Badejevića (31), Jelicu Banković (37) na ulici i Aniku Čogić (62). Teško je ranio još nekoliko osoba, među kojima i staricu Jovanku Badejević (70).

Na kraju je pokušao da se ubije, ali su ga specijalne policijske snage sprečile i uhapsile oko 1 sat posle ponoći. Pronađen je na groblju svojih roditelja.

Ukupno: 9 mrtvih i 5–6 ranjenih (uključujući i samog počinioca koji je zadobio povrede prilikom skoka u bunar).

Ko je bio Nikola Radosavljević?

Rođen 1968. godine, Nikola je važio za „mirnog i dobrog čoveka“ – radio je u inostranstvu, slao novac porodici. Međutim, posle povratka u selo počeli su bračni problemi, a komšije su kasnije pričale da je bio psihički labilan godinama unazad.

Nakon hapšenja, neprestano je ponavljao: „Đavo me naterao na ovo“ ili da je „bačena vlaška magija“ na njega. Verovao je da su ga komšije „vezali“ bajanjem i crnom magijom, što je u vlaškoj tradiciji Timočke krajine veoma živ motiv.

Neuropsihijatrijsko veštačenje pokazalo je da je neuračunljiv.

Zbog toga mu nije suđeno – umesto zatvora, poslat je na obavezno lečenje u Specijalnu zatvorsku bolnicu u Beogradu (zatvorski sanatorijum).

Prema poslednjim informacijama iz 2024. i 2025. godine, Nikola Radosavljević i dalje boravi tamo.

Povremeno zove komšije iz sela, raspituje se za zdravlje i šalje pozdrave. To samo dodatno uznemirava preživele.

Žrtve: devet života ugašenih u nekoliko minuta

• Draginja Borongić (55) i Branislav Borongić (57) – supružnici
• Veljko Đorđević (58), Dragan Đorđević (22) i Marina Kutkurenović (75–78) – otac, sin i baba/tašta
• Srđan Bađikić (15) – najmlađa žrtva
• Branislav Badejević (31)
• Jelica Banković (37)
• Anika Čogić (62)

Šest porodica ostalo je bez najbližih. Najmlađa žrtva imala je samo 15 godina.

Vlaški ritual sa dukatom u ustima

Sahrane su održane 29–30. jula 2007. godine. Devet kovčega položeno je u zemlju istovremeno, uz prisustvo stotina ljudi, medija i predstavnika vlasti.

U Jabukovcu, gde živi pretežno vlaško stanovništvo, sahrane nisu samo crkveni obred. One su duboko prožete starim paganskim i magijskim elementima koji se mešaju sa pravoslavljem.

Prema vlaškoj tradiciji Timočke krajine (koja je živa i danas u Jabukovcu), pokojnik se priprema za „onaj svet“ sa posebnim ritualima.

Telo se pere, oblači u najbolju odeću, a u sanduk se stavljaju lične stvari: cigarete, rakija, peškir, novac.

Jedan od najstarijih elemenata je stavljanje dukata (zlatnog novčića) u usta ili desnu ruku pokojnika – običaj koji seže još iz antičkog doba (plaćanje Haronu za prelaz preko reke smrti).

U slučaju žrtava masakra, porodice su se držale ovih starih vlaških običaja. Dukat u ustima služio je kao „putarina“ za dušu – da ne luta, da ne postane vampir (vukodlak, kako se veruje u ovim krajevima) i da bude zaštićena od zlih sila.

Zlato je u vlaškoj magiji moćna amajlija protiv uroka i demona.

Crkva ovakve paganske detalje formalno ne odobrava, ali u seoskim uslovima oni se tolerišu diskretno, naročito posle ovakve tragedije.

Posle sahrane sledile su pomane (daće) na 3., 9., 40. dan, šest meseci i godinu dana – sa bogatom trpezom „za mrtve“.

Meštani kažu da je selo posle masakra „ostalo prazno“ – mnoge porodice su se odselile, a oni koji su ostali žive sa traumom. „Nema ko ni sveću da upali na nekim grobovima“, pričali su preživeli u intervjuima godinama kasnije.

Posledice i danas

Masakr u Jabukovcu smatra se najvećim masovnim ubistvom u Srbiji posle Drugog svetskog rata . On je pokrenuo rasprave o mentalnom zdravlju, dostupnosti oružja i uticaju folklornih verovanja na psihu.

Selo se nikad nije oporavilo.

Demografski je osiromašilo, a trauma se prenosi sa generacije na generaciju. Nikola Radosavljević i dalje je u ustanovi – zakonski nije kažnjen zatvorom, ali je doživotno zatvoren u svom ludilu.

U Jabukovcu se i danas, kada padne veče, priča o „onom 27. julu“ – i o dukatima koji su možda još uvek u ustima devetoro pokojnika. Kao poslednji čuvari njihovih duša na putu ka večnosti.

ZA JOŠ VESTI IZ CRNE HRONIKE KLIKNITE OVDE

RIKOŠET DOJAVA SA LICA MESTA

Pošaljite nam fotografije, video snimke, informacije ili svedočanstva putem u DM (inbox). Na instagram stranici RIKOŠETA. KLIK OVDE DA POŠALJEŠ

Rikošet dojava sa lica mesta

Budite naši oči i uši na terenu — zajedno pravimo verodostojne vesti!

Hvala vam na poverenju!

DETALJNIJE NA PORTALU RIKOŠET!

RIKOŠET

RIKOŠET

Budite uvek informisani

Pratite najnovije vesti iz Rikošet-a. Rikošet nezavisni internet portal. Vesti bez cenzure.

Pratimo se i na društvenim mrežama gde nam možete slati materijale sa lica mesta.

Strogo je zabranjeno preuzimanje teksta u celosti ili njegovih delova bez navođenja i linkovanja izvora Rikoset.rs

Čitajte portal Rikoset.com, najbrži portal u Srbiji i regionu sa najvećim rastućim rezultatima i ekskluzivnim vestima. Zapratite nas i na InstagramuFacebookThreads!

Dodaj komentar